Probava je komplikovan proces koji se dešava u crevima. Hrana sadrži sve nutrijenete potrebne za dobro zdravlje, ali su oni „upakovani“ u velike, kompleksne sastojke. Da bi se iskoristili u našem telu, prvo moraju biti „razbijeni“ u manje delove putem probave.

Šta je probava?

Dijagram ljudskog probavnog sistema (vidi sliku na linku)

Ukratko, probava označava proces obrade hrane, koja sadrži velike molekule, u manje molekule rastvorive u vodi, kako bi mogli da prođu u krvotok i transportuju se putem krvi do svih organa.

Na primer, skrobni ugljeni hidrati se razlažu do glukoze, proteini do amino kiselina, a masti do masnih kiselina i glicerola.

Digestivni (probavni) sistem sadrži “šuplje” i “solidne” organe

Hrana putuje kroz šuplje organe – usta, jednjak, želudac, tanko crevo, debelo crevo i anus. Solidni organi su gušterača (pankreas), jetra i žučna kesa. Iz njih se izlučuju različite materije koje su važne za varenje.

Pored solidnih i šupljih organa, za probavu su važni nervni sistem, krvotok i bakterije koje se nalaze u crevima sačinjavajući normalnu floru.

U probavi se razlikuju dva tipa procesa:

Mehanička probava – hrana se fizički usitnjava, npr. žvakanjem.

Hemijska pobava – veći molekuli hrane se razlažu u manje putem kiselina i enzima.

Put probave

Probavni (sinonimi: digestivni, gastrointestinalni) sistem kod ljudi dugačak je oko 8 metara.

Usta

Probava počinje čak pre nego što je hrana ušla u usta. Miris ili čak pomisao na hranu dovodi do lučenja pljuvačke (salive) iz pljuvačnih žlezda. Kada uđe u usta, hrana se natopi pljuvačkom, a zubi i jezik započnu proces mehaničke probave. U pljuvački se nalazi enzim salivarna (pljuvačna) amilaza, koja razlaže složene ugljene hidrate. Saliva sadrži sluzave supstance koje pomažu lakši prolaz hrane kroz probavni sistem.

Kada se hrana sažvaće i kada je završen enzimski proces u kome učestvuje amilaza, hrana postaje kao okrugla loptica koja se naziva bolus. Nakon gutanja, bolus ulazi u jednjak i pomera se prema želucu zahvaljujući pokretima mišića ovog organa. Ovi pokreti nazivaju se peristaltičkim kretanjem .

Peristaltika

Peristaltički pokreti nastaju sporim kontrakcijama glatke muskulature digestivnog sistema. Oni pomeraju bolus uvek u istom pravcu – od usta ka anusu.

Želudac

Bolus ulazi u želudac na čijem se vrhu nalazi kardijalni sfinkter. Ovaj kružni mišić kontroliše kada i koliko hrane ulazi u želudac.

Želudac sadrži gastrični (želudačni) sok. Glavne komponente čine hlorovodonična kiselina i pepsin (enzim) koji razlaže proteine. Obe supstance mogu biti potencijalno opasne sa sluzokožu, pa želudačne ćelije luče sluzavi sloj koji ih pokriva i štiti od oštećenja.

U želucu se nastavlja peristaltika, čime se hrana meša sa želudačnim sokom. Vrlo mali broj materija se može apsorbovati kroz sluzokožu želuca u krvotok. To su voda, alkohol i lekovi iz grupe nesteroidnih antireumatika.

Posle 1 do 2 sata procesa, hrana liči na gustu pastu (himus). Napušta želudac kroz pilorični sfinkter, koji se nalazi na dnu ovog organa.

Tanko crevo

Dvanaestopalačno crevo (duodenum) je prvi deo tankog creva. Ovde se himus meša sa crevnim sokovima u kojima se nalaze i pankreasni enzimi i žuč.

Žuč se proizvodi u jetri,a čuva u žučnoj kesi. Pomaže razlaganju masti. Pankreasni sok sadrži enzime, uključujući tripsinogen, elastazu, amilazu, lipazu. U crevnom soku se nalaze drugi enzimi, sluz (mukus) i hormoni.

Hrana nastavlja svoj put duž tankog creva kroz jejunum i ileum, postepeno se razlažući. Kada se potpuno razgradila do osnovnih jedinica, apsorbuje se u krvotok. Veći deo nutrijenata apsorbuje se iz tankog creva.

Duž čitavog tankog creva nalaze se prstolike formacije koje se nazivaju vili, a na njima su i mikrovili. Oni višestruko povećavaju površinu creva i na taj način se apsorbuje vrlo velika količina hranljivih materija.

Debelo crevo (vidi sliku na linku)

Debelo crevo (kolon) dugačko je oko 1,5 metar. Kraće je od tankog creva, ali ima širi promer. U debelom crevu se apsorbuju voda i minerali.

Hrana putuje znatno sporije da bi se omogućila fermentacija od strane crevnih bakterija. Ove bakterije produkuju vitamin K, vitamin B 12, tiamin i riboflavin. Ovi vitamini se takođe apsorbuju iz debelog creva.

Debelo crevo se sastoji iz uzlaznog (ascendentnog), poprečnog (transverzalnog), silaznog (descendentnog) i sigmoidnog (S-oblik) dela.

Rektum

Ostaci hrane koje organizam ne može da iskoristi i bakterije crevne flore čine feces (stolicu). Stolica se prazni kroz anus.

Kako se razlažu hranljive materije?

Proteini se razlažu pomoću tri enzima: pepsin (luči se u želucu), tripsin i himotripsin (luči ih pankreas u dvanaestopalačno crevo)

Masti – razlaganje započinje lipaza u ustima, a glavni deo degradacije dešava se u dvanaestopalačnom crevu pomoću pankreasne lipaze. Žuč takođe učestvuje u varenju masti.

Složeni ugljeni hidrati se razlažu pod uticajem pljuvačne i pankreasne amilaze do glukoze. Laktaza pomaže razgradnju mlečnog šećera laktoze, a sukraza razlaže sukrozu (običan šećer).

Probava bez razlaganja

Tokom probave ne dolazi do razlaganja svih hranljivih materija.

Neki vrlo važni, kompleksni molekuli bi se uništili ukoliko bi se pomešali sa želudačnim sokom.

Na primer, vitamin B 12 je vrlo osetljiv na kiseline i ukoliko bi se razložio ne bi bio efikasan u organizmu. Zato se ovaj vitamin u pljuvački veže za haptokorin, a kad prođe želudac, ova veza se raspada, a vitamin B 12 se veže za intrinzički faktor koji pomaže apsorpciju u tankom crevu.

Hormonska kontrola probave

Probava je složeni proces koji zahteva da različiti organi prave pokrete u pravo vreme. Na primer, odgovarajući enzimi moraju biti izlučeni na pravo mesto, u pravo vreme i u pravoj količini. Sistem se organizuje zahvaljujući hormonima.

Gastrin se oslobađa u želucu. Stimuliše proizvodnju hlorovodonične kiseline i pepsinogena (inaktivne forme pepsina). Signal za proizvodnju gastrina je dolazak hrane u želudac.

Sekretin stimuliše lučenje bikarbonata da bi se neutralisala kiselina u dvanaestopalačnom crevu.

Holecistokinin (CCK), koji se takođe nalazi u dvanaestopalačnom crevu, stimuliše pankreas da oslobodi enzime i žučnu kesu da izluči žuč.

Gastrični inhibitorni peptid smanjuje brzinu pražnjenja želuca i podstiče lučenje insulina.

Motilin stimuliše proizvodnju pepsina i ubrzava peristaltiku.

Kompletan proces probave traje 24 do 72 sata.

Izvor: LINK »